Memorijalizacija prošlosti kroz umetničke forme: sećanje na partizanski pokret tokom i nakon Jugoslavije

Jelena Vasiljević

Apstrakt: Kulturni pristup studijama sećanja posebno naglašava važnost tekstualizacije i vizualizacije (kulturne medijacije) društveno deljenih sećanja na prošlost. Međutim, dok se akcenat prevashodno stavlja na pitanja zašto neke predstave o prošlosti postaju dominantne u odnosu na druge, zašto se preferirane slike prošlosti menjaju tokom vremena, kao i kako se, pod kojim okolnostima i uz pomoć kojih aktera ove izmene u odabiru i predstavljanju „poželjne“ prošlosti odigravaju, manje se pažnje poklanja pitanju smene dominantnih medija kojima se slike prošlosti prenose. Istraživačko pitanje ovog rada jeste zašto u određenim društvenopolitičkim okolnostima i istorijskim periodima neke umetničke forme postaju naročito relevantne za kolektivne predstave o deljenoj prošlosti. Mogu li nam same umetničke forme, kao mediji prenošenja poruka iz prošlosti, reći nešto o društveno-istorijskoj funkciji kolektivnog sećanja, kao i o samom društvu koje se na ovaj način „obraća“ svojoj prošlosti? U pokušaju da ponudi potvrdni odgovor na ovo pitanje, rad će se osvrnuti na favorizovane umetničke izraze sećanja na Drugi svetski rat u tri vremenska trenutka, u socijalističkoj Jugoslaviji i nakon nje: radi se o okvirnim vremenskim periodima kada se sećanje na Drugi svetski rat: 1) ozvaničava i institucionalizuje kao narativ o partizanskoj borbi i pobedi; 2) osporava, te preoblikuje u „disidentski“ narativ; 3) preuzima od nekadašnjeg oficijelnog sećanja i pretvara u oblik društveno-kulturne kritike.

Ključne reči: kultura sećanja, umetnost, Jugoslavija, partizanska borba, partizanski spomenici, partizanske pesme

Citat u željenom formatu

Izaberite jezik

PDF

Preuzmite navođenja

Časopis i broj

Etnoantropološki problemi, y. 2021, no. 16 (3), pp. 899-915