Evidencija o životinjama u srednjem veku unutar kulturno-istorijske paradigme

Monika Milosavljević

Apstrakt: Rad se bavi preispitivanjem odnosa između arheološke paradigme, terenske prakse i arheoloških zapisa nastalih u Srbiji u drugoj polovini XX veka. Reč je o potrebi revalorizacije „starih“ arheoloških zapisa u kontekstu tekućih teorijskih promena i prilagođavanja postojeće evidencije novim istraživačkim perspektivama. Ova opšta pitanja biće razmatrana na primeru kulturno-istorijskog ili „tradicionalnog“ tumačenja sahranjenih životinja u srednjovekovnoj arheologiji u domaćem kontekstu. Primeri koji su analizirani vezuju se za vreme između IX i XI veka, te su do sada bili interpretirani u ključu „stepena hristijanizacije“, odnosno prisustva paganskih tradicija. Promena ugla omogućava da isti arheološki zapisi budu razmatrani kroz specifična pitanja ljudsko-životinjskih odnosa i „životinjskog obrta“. Reč je o ostacima pasa, ovce/ovaca, zmija i jedne veverice u grobnim srednjovekovnim kontekstima.

Ključne reči: epistemologija, ljudsko-životinjski odnosi, srednjovekovni arheološki zapisi, kulturno-istorijska paradigma, paganstvo, ritual, funerarna praksa

Citat u željenom formatu

Izaberite jezik

PDF

Preuzmite navođenja

Časopis i broj

Etnoantropološki problemi, y. 2019, no. 14 (3), pp. 833-859