Arheološko iskopavanje iz epistemološke perspektive

Marko Porčić

Apstrakt: Arheološko iskopavanje, kao osnovna forma terenskog rada u arheologiji, često se u okviru discipline, naročito u srpskoj arheološkoj zajednici, percipira kao fokus arheološkog metoda. Cilj ovog rada je sagledavanje šire slike, odnosno predstavljanje uloge iskopavanja u širem saznajnom kontekstu: 1. Kako izgleda epistemološka struktura arheološkog istraživanja i gde se u toj strukturi nalazi iskopavanje? 2. Da li arheološko iskopavanje ima neke specifičnosti u odnosu na strukturu drugih nauka, kako prirodnih tako i društvenih? Retko kada se iskopavanje sprovodi kao istraživačka faza konkretnog istraživanja, što razlikuje arheologiju od većine drugih nauka, gde faza sakupljanja podataka vremenski sledi postavljanju istraživačkih pitanja i hipoteza. U ovome se ogleda specifična epistemološka pozicija arheološkog iskopavanja, koja je posledica toga da arheološko iskopavanje nije uvek povezano sa akademskim istraživanjima, već se često sprovodi u odsustvu konkretnog istraživačkog projekta. Najveći broj arheoloških istraživanja vrši se na materijalu koji je već iskopan, dok destruktivna priroda iskopavanja dovodi u pitanje ponovljivost u određenim važnim aspektima istraživačkog procesa, što sve zajedno ima značajne epistemološke implikacije koje će biti razmotrene u ovom radu. Osnovni epistemološki problem leži u usklađivanju hipoteza, istraživačkih pitanja i metoda analize sa podacima koji se mogu generisati na osnovu materijala, a koji je iskopan nezavisno od hipoteza, pitanja i dostupnih metoda i tehnika.

Ključne reči: teren, iskopavanje, epistemologija, arheološki metod, arheološki zapis

Citat u željenom formatu

Izaberite jezik

PDF

Preuzmite navođenja

Časopis i broj

Etnoantropološki problemi, y. 2019, no. 14 (3), pp. 751-767