Obuća: maniri, obredi, kultura i moda u ranom islamu

Hadas Hirsch

Apstrakt: Obuća je deo kulture i samim tim ima svoju estetiku, funkciju i simboliku. Pravne diskusije na temu obuće u tradicionalnim muslimanskim društvima jesu primer važnosti spoljnog izgleda pojedinaca i njegovih višestrukih značenja u muslimanskim društvima u prošlosti. Prema srednjovekovnim muslimanskim izvorima, muškarci i žene su obuću različitog dizajna, boja, oblika i sirovina primenjivanih za njenu izradu, koristili kao integralni deo njihovog ličnog izgleda i kao pokazatelje njihovog socio-ekonomskog statusa u društvu. Svrha običaja vezanih za obuću bila je da unaprede svakodnevne prakse i upute za njihovu upotrebu, kao i da posluže kao marker diferencijacije između različitih grupa, pa čak i diskriminacije u okviru nekih od njih. Pored toga, obuća je skopčana sa dva bazična muslimanska obreda, naime molitvu i hadžiluk, budući da molitva podrazumeva obavezu izuvanja, odnosno da su muški vernici tokom hadžiluka imali obavezu da nose samo sandale kako bi zaštitili svoja stopala i iskazali skromnost i bliskost sa zemljom.

Ključne reči: obuća, islam, jurisprudencija, lični izgled, ukrašavanje, rod, obredi

Citat u željenom formatu

Izaberite jezik

PDF

Preuzmite navođenja

Časopis i broj

Antropologija, y. 2017, no. 17 (2), pp. 37-50