Organizacijska trauma – tipovi organizacionog zaboravljanja u slučaju beogradskih pozorišta

Milena Dragićević-Šešić Milena Stefanović

Apstrakt: Studije organizacione memorije uokviruju pamćenje na mendžerski način, tretirajući ga kao skladište podataka i ograničavajući njegovu upotrebu u odnosu na šire polje proučavanja društvenog sećanja. Stoga, postoji izvesno nedovoljno razumevanje toga kako se odvija proces institucionalnog zaboravljanja i kako neka sećanja opstaju kao deo usmenih narativa i komunikativnog društvenog pamćenja, dok su istovremeno izostavljeni iz zvaničnog sećanja u javnim dokumentima i prigodnim proslavama godišnjica. Inspirisani tekstom Pola Konertona o tipovima zaboravljanja, primenili smo njegovu tipologiju na izabrane studije slučaja tri pozorišta u Beogradu, fokusirajući se na politiku i prakse sećanja, istražujući da li se neki tip zaboravljanja, tipičan za nivo države/društva/nacije, može primeniti i na kontekst kulturne organizacije. Slažemo se sa zapaženjem Vesela i Mouldsa da bi bilo važno razviti zajednički jezik i terminologiju u međudisciplinarnom dijalogu. U tom smislu, ovaj tekst pokazuje kako tipologija zaboravljanja u društvima može biti primenjena i dalje razvijana unutar organizacionih studija pamćenja i kulturnog menadžmenta. Stoga je predmet našeg istraživanja dinamika pamćenja i zaboravljanja kroz analizu odnosa između promenljivog konteksta, zvaničnog institucionalnog sećanja i kolektivnog pamćenja.

Ključne reči: organizacijsko zaboravljanje, organizacijsko sećanje, pamćenje, trauma, identitet

Citat u željenom formatu

Izaberite jezik

PDF

Preuzmite navođenja

Časopis i broj

Etnoantropološki problemi, y. 2017, no. 12 (2), pp. 621–640